In memoriam Petar Stipetić (1937.-2018.)

2. Memorijal Ivica Tomić – boćarski turnir
13/03/2018
In memoriam: Ivan Šalić
16/03/2018

In memoriam Petar Stipetić (1937.-2018.)

U 81.godini preminuo je Stožerni general Petar Stipetić. Rođen 24.11.1937. u Ogulinu, u radničko-seljačkoj obitelji slabijeg materijalnog stanja upisuje Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA. U JNA obavlja razne odgovorne dužnosti u inžinjeriji, završava Višu vojnu akademiju JNA, Ratnu školu JNA. Raspoređen u Trebinju, Puli, Karlovcu i na kraju u Zagrebu. U Karlovcu je bio optužen za nacionalističko-defetistički istup, te je po nalogu Savezu komunista Hrvatske (SKH) smijenjen s mjesta zapovjednika puka.

Tijekom Desetodnevnog rat u Sloveniji, 1991. godine, Načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije general-pukovnik Blagoje Adžić je došao u Zagreb i oštro kritizirao vodeće generale “5. armijske oblasti JNA” optuživši ih da “traljavo” vode vojsku, nakon što nisu proveli njegove naredbe vezano uz sukob u Sloveniji. Ubrzo poslije general Stipetić je odlučio napustiti JNA i pridružiti se Hrvatskoj vojsci u nastajanju. U to je vrijeme general Stipetić već bio u kontaktu s generalom Martinom Špegeljem, koji je tada bio hrvatski ministar obrane.

Odmah je raspoređen na najviše zapovijedne dužnosti tj. na dužnost zamjenika generala Antona Tusa, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Iz čina general-majora JNA preveden je u čin general bojnika HV-a 1991. godine. General Stipetić je jedan od hrvatskih generala koji su došli u sukob s ministrom obrane Gojkom Šuškom i to zbog čvrstog ustrajanja na vlastitim stavovima, odnosno na stručnosti u donošenju pojedinih odluka. Prema tvrdnjama generala Stipetića, HV je već 1991. godine bio spreman za ofenzivno djelovanje. Operacije su počele na Bilogori i Papuku Operacijom Otkos 10, no sve je zaustavljeno Sarajevskim primirjem.

Malo je poznato da je general Stipetić prvi hrvatski časnik koji je u svečanoj odori HV-a prošetao Kninom i to dok je još bio okupiran od strane srpskih pobunjenika. Za vrijeme pregovora vođenih u Kninu, pod vodstvom dvojice mirovnih posrednika lorda Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga, u hrvatskoj pregovaračkoj delegaciji su bili general Stipetić kao predstavnik vojske i pomoćnik ministra policije Joško Morić. Njih dvojica su se dogovorili da u Knin dođu u svečanim odorama HV-a na kojima će biti sva pripadajuća hrvatska obilježja, uključujući i odlikovanja. Takav potez iživcirao je lorda Owena koji je odmah na početku pregovora upitao generala Stipetića i pomoćnik ministra Morića, jesu li oni normalni i kako su mogli doći u odorama u Knin.

Tokom razrade plana za Operaciju Oluja, general Stipetić je obnašao dužnost pomoćnik načelnika GS-a za borbeni sektor. Aktivno je sudjelovao u razradi plana, a 3. kolovoza 1995. bio je član hrvatske delegacije u Ženevi na pregovorima sa Milanom Babićem i ostalim vođama pobunjenih Srba. General Stipetić je imao zadatak da okonča te razgovore na način da Srbi pristanu na mirnu reintegraciju, te da dobiju široku autonomiju. Nakon što je srpsko vodstvo odbilo mirnu reintergraciju, predsjednik Tuđman je donio odluku o pokretanju operacije Oluja. General Stipetić je po naredbi načelnika GS-a, generala Zvonimira Červenka, upučen da zapovijeda obrambenim sektorom Istok. 5. kolovoza ujutro, generala Stipetića je nazvao predsjednik Tuđman i naredio mu da zbog zastoja operacije preuzme zapovijedanje sektorom Sjever kod Petrinje od generala Ivana Basarca. General Stipetić je upozorio predsjednika Tuđmana da nije uputno u toku operacije vršiti smjenu zapovjednika, ali je predsjednik Tuđman inzistirao rekavši “Vi ste vojnik i ovo je zapovijed”, poručivši mu još da mora uvesti red na bojištu.

Dana 6. kolovoza general Stipetić je zapovijedio napad na cijelom bojištu prema postojećim planovima. Rezultata toga je bio da je HV već sutradan ujutro 7. kolovoza ušao u Petrinju, zatim oko podne u Kostajnicu i na večer u Glinu. Nakon oslobođenja Gline generalu Stipetiću se obratio general UN-ovih snaga Peters sa viješću da se srpske snage namjeravaju predati, te da se zaustavi napredovanje HV-a. General Stipetić nije vjerovao tim vjestima, te je samo naredio usporavanje napredovanja svoje jedinice. Predaja srpskih snaga je bila dogovorena 8. kolovoza u 10 sati u bazi UN-a u Glini. No kako se predstavnici srpskih snaga tada nisu pojavili, general Stipetić je zaprijetio da će u 13 sati započeti topničku pripremu za daljnji napad iako su jedinice pod zapovjedništvom generala Stipetića do tada već bile ušle u Dvor. 21. kordunski korpus srpskih snaga se predao HV-u 8. kolovoza u 14 sati, predaju generalu Stipetiću je izvršio pukovnik Čedo Bulat. Sastavljajući dokument o predaji general Stipetić je pukovniku Bulatu sugerirao da civili koji žele ići put Srbije idu naprijed u koloni, a da poražena vojska čak i u predaji čuva zaleđe naroda koji je povukla za sobom. Međutim, pukovnik Bulat nije poslušao savjet generala Stipetića nego se striktno držao uputa iz Beograda i odlučio da se najprije povlače vojska i oficiri, a narod neka ostane za njima. Na to je general Stipetić reagirao rekavši pukovniku Bulatu neka radi što hoće kad očito nije svjestan povijesne odgovornosti pred kojom se nalazi. Da bi zapamtio ovu časnu pobjedu HV-a, pukovniku Bulatu i svim njegovim oficirima general Stipetić nije oduzeo osobno naoružanje.[6] Zadnji puta u povijesti je sličan slučaj predaje zabilježen tokom Drugog svjetskog rata u bitci za Staljingrad.

Usporedno s operacijom Oluja na Banovini, prekinuta je i trogodišnja opsada Bihaća, koja je bila koordinirana s vojnom akcijom V. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine pod zapovjedništvom Atifa Dudakovića. Dudaković je prigodom pozdravljanja s pripadnicima Hrvatske vojske na granici kod Bihaća izjavio: “trebali smo “Operaciju Oluju” jednako kao i Hrvatska”.

Ante Tomić – Jutarnji list (12.08.2017)

”Kad se srpski pukovnik Čedo Bulat predao hrvatskom generalu Petru Stipetiću, bio je to možda najbolji trenutak prošlog rata, i ne samo jer je tada, 8. kolovoza 1995. na Baniji kod Topuskog, rat zapravo završio, jer se u Hrvatskoj nakon toga više nije ginulo. Događaj valja upamtiti i zato što je bio usamljeni i nesigurni, treperavi žižak ljudskosti i pristojnosti u gustome mraku ratne neljudskosti i prostaštva. Zaustavili su se na pustoj cesti, s jedne strane Srbin, s druge Hrvat, jednom oficiri JNA, bliski suradnici i prijatelji, i pošli jedan drugome ususret. Posljednjih nekoliko metara Srbin je stao stupati, visoko podizati koljena i potplatima žustro lupati o asfalt, da bi se naposljetku ukipio pred Hrvatom, oštro mu salutirao i viknuo: “Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi”.

Citat generala Stipetića o vojno-redarstvenim operacijama Oluja i Bljesak

„Te operacije se pokušava kriminalizirati, a ja kao sudionik obiju tvrdim da su “Bljesak” i “Oluja” s vojničkog stajališta čiste vojne operacije. Mi smo oslobađali trećinu okupiranog područja, na što smo imali potpuno pravo i ono što je vojska odradila, odradila je časno. Vojnici u borbenom djelovanju nisu počinili nijedan zločin, a o onome iza njih ne želim govoriti. „

Nakon operacije Oluja general Stipetić se 10. kolovoza 1995. vratio u Zagreb, gdje je postavljen na novu dužnost unutar GS-a.

General Stipetić, zajedno sa generalom Antonom Tusom, je jedini bivši zapovjednik JNA kojemu je u Beogradu suđeno u odsutnosti zbog veleizdaje i dezerterstva.

General Stipetić je 1998. godine proglašen počasnim građaninom grada Ogulina, 2012. godine proglašen je počasnim građaninom grada Gline, a 2017.godine počasnim građaninom grada Siska.

Imao sam čast upoznati generala, strastvenog pušača, generala koji se nije volio fotografirati, generala  koji nam je vrlo radno pričao o svemu što se dešavalo u stožeru, odgovarao na naše upite i pojašnjavao pojedine poteze vojnoredarstvenih operacija. Zadnji susret je bio na dodjeli povelje počasnog građana grada Siska 2017.godine u Barutani, a tada je povrijeđeno govorio o iskrivljenim glasinama o unaprijed dogovorenoj predaji srpske vojske i pukovnika Bulata, pojedinaca koji su nastojali i nastoje umanjiti veličinu i važnost vojno-redarstvene operacije Oluja.

 

 Izvor: wikipedija, Ante Tomić – Jutarnji list (12.08.2017)