Baćin, Struga, Čukur brdo, Kolonija

Tradicionalni ribolov – Daruvar 2020
05/07/2020
Međuogranski sportski susreti „Elektrodalmacija 1“
15/07/2020

Baćin, Struga, Čukur brdo, Kolonija

Regionalni odbor za Središnju Hrvatsku podružnica Sisak organizirao je posjet spomen obilježljima banskog područja. Potrebno je napomenuti da su se sudionici pridržavali epidemioloških mjera, maske u autobusu, dezenfekcije ruku i držanje potrebnog rastojanja.

Posjetili smo spomenik Predragu Matanoviću, spomenik Gordanu Ledereru, Strugu Bansku i Spomen sobu Baćin.

Tijekom vožnje prema rasporedu Ivica Huzjak je o svakom spomen području i o pojednicu ispričao nekoliko činjenica kako bi se svi zajedno prisjetili heroja i nevinih žrtvi Domovinskog rata. Uz molitvu i svijeće odana je počast žrtvama i junacima.

 

 

Struga Banska – Mile Blažević Čađo

U hrvatskom Pounju u Domovinskom ratu poginula su trinaestorica hrvatskih redarstvenika: Mile Blažević – Čađo, Željko Filipović, Mile Pušić, Davor Vukas, Branko Vuka, Ivica Perić, Žarko Gundić, Mladen Halap, Zoran Šaronja, Goran Fadljević, Marijan Parlov, Drago Matijević i Šefik Pezerović.

Hrvatsko Pounje obilježio je herojski čin Mile Blaževića – Čađe, nedovoljno poznat hrvatskoj javnosti. 1991. godine brojna hrvatska mjesta na Banovini bila su teškom položaju. jer su Srbi preuzeli kontrolu nad mnogim mjestima, što je uključivalo i Dvor na Uni. Hrvatska u ljeto 1991. godine uspostavlja policijsku postaju u hrvatskom selu Kozibrod kako bi uspostavila hrvatsku vlast i zaštitila civilno stanovništvo Pounja. U mnoga hrvatska sela postavljene su policijske postrojbe koje bi mogle obraniti stanovništvo od napada Srba.

U srpnju 1991. godine Srbi pokreću ofenzivu u Banovini kodnog imena „Žaoka“, a jedan od organizatora je Dragan Vasiljković, tzv. Kapetan Dragan. Pokrenuta je topnička i pješačka ofenziva s ciljem osvajanja Hrvatske Kostajnice, Gline, Sunje, Topuskog i hrvatskih sela u okolici. Brojčanu nadmoć Srbima daje JNA, naoružavajući domicilno srpsko stanovništvo. Selo koje im je stajalo na putu do cilja bilo je Struge Banske, gdje su se već nalazili redarstvenici i članovi Zbora narodne garde.

26.srpnja 1991. godine ovo selo našlo se pod napadom, no hrvatski redarstvenici i članovi Zbora narodne garde nisu mogli učiniti ništa. Naime, pobunjeni Srbi zarobili su civilno stanovništvo, te su ih tjerali da hodaju ispred njih kako bi oformili „živi zid“, znajući da Hrvati tako neće pucati na njih. Uz to, sa sobom su imali oklopni kamion s dva protuavionska topa. Ukupno 38 civilnih Hrvata činilo je živi štit, a većina tih osoba bilo je stare i nemoćne životne dobi. Srbi su preko glava civila pucali na hrvatske položaje u selu. Iza živog štita i oklopnog vozila išao je odred „SUP Dvor“.

Srbi su zbog živog štita uspjeli bez borbe zauzeti prvi dio Struga, te su nastavili pljačkati i paliti kuće. Zarobili su civile i ranjene policajce te su ih počeli mučiti i ubijati. Ostale Hrvate iskoristili su da „ojačaju“ živi štit, pa su tako imali 46 civila koji su bili natjerani hodati pred obrambenim vozilom.

Mile Blažević-Čađo, lokalni pričuvni policajac iz Struge, te mladi prometni policajac iz Zagreba Željko Filipović, shvatili su kako će zbog „živog štita“ izgubiti sve obrambene položaje u Strugi, te da moraju nekako djelovati. S potpornog zida iznad ceste bacili su improvizirane eksplozivne naprave na oklopno vozilo te su ga uspjeli uništiti zajedno s posadom. Čađo je nakon toga opasan eksplozivom skočio na oklopno vozilo. Tim činom je uništio vozilo, ali je i sam poginuo, raznesen u nekoliko tisuća komadića. Od jačine eksplozije preminuo je i Željko Filipović.

Ukupno je poginulo pet i ranjeno 20 napadača. Taoci iz živog zida i dva zarobljena policajca su spašeni, a branitelji su uspješno istjerali napadače iz Struge. JNA se kasnije upliće u sukob, čime sva hrvatska mjesta u Pounju padaju u srpske ruke. Pounje je vraćeno Hrvatskoj tek u vojnoj akciji „Oluja“ 1995. godine.

Čađo je imao tek 36 godina, suprugu, 14-godišnju kći i 11-godišnjeg sina.

 

 

Gordan Lederer

Na Čukr brdu iznad Hrvatske Kostajnice nalazi se meni osobno jedan od najljepših spomenika Domovinskog rata, spomenik ratnom snimatelju Gordanu Ledereru.

Gordan Lederer rođen je 21. travnja 1958. godine u Zagrebu, hrvatski fotograf i snimatelj te djelatnik Hrvatske radiotelevizije.

Nakon što je osnovnu i srednju školu završio u Zagrebu, školovao se najprije za fotoreportera u Beogradu, a nakon toga je 1989. godine u Zagrebu diplomirao na studiju filmskog i tv-snimanja. Osim toga, 1986. započeo je studij arheologije na Filozofskom fakultetu te 1989. poslijediplomski studij u Dubrovniku.

U sklopu posla televizijskog snimanja, obavljao je mnoge zadaće – od prenošenja nogometnih utakmica, preko dočeka Nove godine, sve do prve sjednice Hrvatskoga sabora.

Tijekom Domovinskog rata, zbog svojeg je snimateljskog umijeća odlazio na bojišta diljem Hrvatske, pa je tako snimao događanja u Kruševu, Kijevu, Kninu, Lovincu, Pakracu, Vinkovcima i brojnim drugim gradovima.

Posljednji mu je posao bilo snimanje u Baniji i hrvatskom Pounju, gdje je 10. kolovoza 1991. godine pogođen snajperskim hicem na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice. Snajperski pogodak nije bio slučajan jer je u skupini s vojnicima koji su mu pokazali bojište pogođen samo on, a prema svjedočenju sugrađana iz Siska i člana obitelji, ubio ga je Milan Zorić. Uslijed zabrane leta helikopterom, Gordan Lederer preminuo je tijekom prijevoza po zaprječenim cestama do bolnice u Zagrebu.

Iza sebe je ostavio mnoge videozapise koji vjerno i slikovito prikazuju prve dane Domovinskog rata, a njegove snimke „Banijska ratna praskozorja“, u kojima je zabilježio lica hrvatskih vojnika pri izviđanju neprijateljskih položaja uz pjesmu „Brothers in arms“, i danas su jedna od najdojmljivijih uspomena na Domovinski rat.

Na 24. godišnjicu pogibije Gordana Lederera, na mjestu njegova stradanja svečano je otkriveno spomen-obilježje „Slomljeni pejzaž“ izrađeno u obliku fotografskoga objektiva, čija napukla leća unutar kruga simbolizira pucanj i istinu.

Detaljnije o samom spomen području možete pročitati na sljedećem linku:

http://pogledaj.to/arhitektura/slomljeni-pejzaz-spomen-obiljezje-gordanu-ledereru/

 

 

Baćin

U Baćinu dočekala nas je i bila naš domaćin načelnica općine Hrvatska Dubica gđa. Ružica Karagić i Matija Čorić – Bijeli, načelnici i Matiji ovim se putem iskreno zahvaljujemo na gostoprinstvu i ugodnom druženju.

U naselju Baćin 21. listopada 1991. godine počinjen je jedan od najstrašnijih zločina nad 56 hrvatskih civila, uglavnom starije životne dobi samo zato što su bili hrvati i dvoje starijih ljudi srpske nacionalnosti jer sinu nisu dopustili da se bori protiv Hrvatske. Za zločin još nitko nije odgovarao, tijela su ekshumirana u proljeće 1997. godine.

Ovdje se radi o drugoj po broju žrtava masovnoj grobnici u Republici Hrvatskoj kojoj do sada nije pridavana potrebna pozornost od strane državnih tijela i medija.

 OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Okrivljenicima (od 1. do 4.) se stavlja na teret da su u cilju etničkog čišćenja tada okupiranog područja Hrvatske Dubice, Cerovljana i Baćina zajedno sa sada pok. Stevom Borojevićem zv. Gadafi od 18. do 21. listopada 1991. isplanirali i sastavili popis preostalog stanovništva u mjestima Cerovljani i Hrvatska Dubica i zapovijedili njihovo ubijanje, dok su okrivljenici (od 5. do 9.) temeljem navedene zapovijedi kao njima podređeni, i temeljem sastavljenog popisa u Vatrogasne domove u Cerovljanima i Hrvatskoj Dubici priveli i zatočili najmanje sedamdeset civilnih osoba hrvatske nacionalnosti. Od navedenog je broja zahvaljujući intervencijama rodbine i prijatelja pušteno na slobodu najmanje deset osoba, a nakon toga su preostali civili (najmanje 56) koji su bili zatočeni u Vatrogasnom domu u Hrvatskoj Dubici 21. listopada 1991. autobusom uz oružanu pratnju odvezeni u Baćin gdje su ih pripadnici policijskih postrojbi “Milicije SAO Krajine” pod rukovodstvom sada pok. zapovjednika Milicije Steve Borojevića zv. Gadafi na predjelu zv. “Skelište” ubili automatskim vatrenim oružjem.

Za one koji želi doznati više o ovom uistinu neljudskom i stravičnom zločinu više može saznati na dolje navedenim linkovima, a treba napomenuti da su se Haški istražitelji pojavili u Baćinu tek nakon emitiranja Rekonstrukcije.

Baćin – Rekonstrukcija – Video

Optužnica

Zločin u Baćinu,  Izvještaji s praćenja glavne rasprave pred Županijskim sudom u Rijeci

 

 

Predrag Matanović

Predrag Matanović u prosincu 1990. godine dragovoljno se prijavljuje u postrojbe MUP-a RH. Osnivanjem Postrojbe za posebne namjene Policijske uprave Sisak u veljači 1991. godine postaje njen pripadnik. U Sisku je ustrojena od dijelova Postrojbe za posebne namjene PU Sisak 10. lipnja 1991. godine 2. pješačka bojna tadašnje 2. “A” brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske (2. gardijska brigada “Gromovi”). Predrag Matanović zbog već pokazane profesionalnosti, hrabrosti i moralnih odlika biva raspoređen na dužnost zapovjednika 1. pješačke satnije 2. pješačke bojne, a uskoro i na dužnost zamjenika zapovjednika bojne. Prva borbena iskustva stječe na Banovini, na području Gline, Dragotinaca, Kozibroda, Komareva, Blinjskog Kuta, Slane i Glinske Poljane.

Tijekom Domovinskog rata osim Banovine sudjeluje u borbenim operacijama na dubrovačkom (operacija Tigar), zadarsko-novigradskom (obrana dostignutih pozicija u operaciji Maslenica i ličkom bojištu, te u vojno-redarstvenoj operaciji »Oluja«. Tijekom napada na neprijateljske borbene položaje na dubrovačkom bojištu u operaciji Tigar 1992. godine biva teško ranjen, ali se nakon liječenja vraća u postrojbu i uskoro postaje zapovjednik 2. pješačke bojne. Tijekom svih bojnih akcija i na svim bojištima isticao se nevjerojatnom hrabrošću, a njegova svaka borbena akcija bila je iznimni borbeni pothvat ili junački čin. Bio je istinski i cijenjeni vođa, izuzetno hrabar čovjek koji je volio pobjeđivati i volio pravičnost. Bio je moralna vertikala i uzor svakom ratniku. Uvijek u prvim redovima 2. gardijske brigade. Završio je temeljnu, a prije Oluje i naprednu časničku školu na Hrvatskom vojnom učilištu »Petar Zrinski« u Zagrebu.

Poginuo je vojno-redarstvenoj operaciji »Oluja« 4. kolovoza 1995. godine vodeći svoju postrojbu u napad na jednom od pravaca napada 2. gardijske brigade “Gromovi” u mjestu Koloniji, na ulazu u Petrinju. Toga istoga dana pogibije u teškim borbama za svaki metar. Nakon prvog ranjavanja u ruku (snajperski hitac), drugo ranjavanje bilo smrtonosno (geler od topničke granate). Po oslobođenju Petrinje, petrinjska vojarna nazvana je po njegovom imenu a u njoj je sada uz 1.gardijsku brigadu Tigrove smještena i njegova 2. gardijska brigade Gromovi.

 

 

Kostajnica

U Kostajnici nas je dočekao domaćini Damir Atlija i Denis Majnarić sa vrijedom ekipom koja je pripremila okrjepu za branitelje: Nikola Dunger, Anđelo Korzo, Tomislav Gavrić i Josip Kovačević. Riječ dobrodošlice uputio nam je i graonačelnik Hrvatske Kostajnice Dalibor Bišćan. Okupljenima se obratio Ivica Huzjak zahvalivši se svima na potpori i sudjelovanju u organizaciji događanja. Predsjednik ROSH-a Vinko Sesar pozdravio je prisutne branitelje i domaćine, zahvalio se organizatorima i istakanuo potrebu brojnijeg sudjelovnja članova ROSH-a na obljetnici stradavanja civila u Baćinu, druge najmasovnije grobnice Domovinskog rata za što će se osobno založiti.

Nakon okrjepe i ugodnog druženja krenuli smo svojim domovima sa zadatkom da se istina  o junacima Domovinskog rata i užasu stradavanja nevinih ne samo ne zaboravi već i prenese na mlađe generacije kako bi se upoznali sa nevjerojatnom hrabrošću pojedinaca , ali i sa neljudskim djelima zločinačkih skupina i pojedinaca.

Izvori:

https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/heroj-domovinskog-rata-mile-blazevic-cado-1053171

http://pogledaj.to/arhitektura/slomljeni-pejzaz-spomen-obiljezje-gordanu-ledereru/

https://braniteljski.hr/roden-gordan-lederer/

https://www.hrvatska-dubica.hr/index.php/spomen-soba

https://www.documenta.hr/hr/zlo%C4%8Din-u-ba%C4%87inu.html

https://www.documenta.hr/assets/files/Sudjenja/sudjenja/optuznica_Dmitrovic_et_al.pdf

  

Popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu

https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Hrvatima_u_Domovinskom_ratu