Goli otok

IZLET NA GOLI OTOK
18/06/2017
Sjećanje – Ivica Goreta 21.6.1992. – 21.6.2017.
28/06/2017

Goli otok

 U organizaciji regije Karlovac  pod vodstvom D.Franjkovića 40 branitelja sudjelovalo je u izletu brodom i posjeti jednom od najzloglasnijih zatvora u Europi nakon 2. Svjetskog rata.  Tom prigodom sa velikim interesom pogledan je video uradak o povijesti i strahotama zatvora, kao i malen muzej sa predmetima zatvorenika. U jednosatnoj šetnji stazama po vrelini sunčanog dana prošli smo glavnom cestom otoka, stazom koju su naši djedovi svojim rukama izgradili za vrijeme tamničenja, te barem na malen, ali simboličan način odali počast žrtvama komunističkog režima. Posjetili smo i mjesto ženskog zatvora na otoku Grguru.

Na kraju ovog poučnog i zaista dobro organiziranog izleta ne mogu, a da se ne zapitam, zar se moralo dozvoliti propadanje i devastiranje svih tih brojnih zgrada, ne zaslužuju li sve te žrtve, nikada ne ispričane ljudske sudbine barem malo više dostojanstva.

 

GOLI OTOK

Goli otok ili kako ga još vole zvati „Hrvatski Alcatraz“, je jedan od najpoznatijih i najzloglasnijih zatvora u Europi nakon 2. Svjetskog rata, otvoren 1948., a zatvoren 1988. godine. Iako su za vrijeme prvog svjetskog rata ovdje nakratko bili internirani ruski zarobljenici, najstrašnija povijest otoka zbivala se za vrijeme „Informbiroa“ od 1949.-1958., kada su ovdje zatvarani i mučeni politički zatvorenici, protivnici tadašnjeg Titovog komunističkog režima, odnosno sljedbenici Staljinovog režima. Kroz golootočki pakao prošlo je po nekim statistikama preko 16 000 osuđenika (od kojih je od iscrpljenosti i bolesti oko 400 izgubilo svoje živote), a znalo ih je istovremeno boraviti i preko 3 500. Na Golom otoku bila su primjenjivana strašna kažnjavanja, a sve sa ciljem da osuđenik izgubi svoju osobnost. Istovremeno su osuđenici prisiljavana na teški fizički rad u kamenolomima, raznim pogonima. Pri dolasku prvih zatvorenika (09.07.1949.) otok je bio potpuno gol, a pošumili su ga i izgradili sami osuđenici. Jaka bura u zimskim mjesecima, te nesnosne vrućine tijekom ljetnih mjeseci, samo su im otežavale ionaku tešku sudbinu. 1950. sagrađen je u uvali Senjski tzv. Logor R-5 gdje su kaznu izdržavale žene političke osuđenice, a od 1958. na Goli otok počinju stizati i ostale kategorije osuđenika (kriminalci….), kada režim postaje nešto blaži. Bijeg sa Golog otoka bio je gotovo nemoguć (strogi nadzor, jake morske struje, udaljenost od kopna….), a sve se odvijalo u najvećoj tajnosti, tako da je dio istine tek sada počeo dolaziti na svjetlo dana. 1989. upravljanje Golim otokom preuzima tadašnja općina Rab, HTP Imerial GP Jedinstvo, te se otok uređuje za turističko razgledavanje i izlete. 1992. zbog ratnih zbivanja zatvara se, te godinama devastira i prepušta propadanju.

UPRAVNA ZGRADA

Izgrađena je za vrijeme Informbiroa (1950.) od kamenih blokova klesanih isključivo ručnim radom zatvorenika. Bila je najljepša i najuređenija zgrada na otoku, te su je zbog toga osuđenici zvali „hotel“. Tu je bilo smješteno rukovodstvo zatvora, referenti i uprava. Odmah do nje nalazila se brijačnica i trgovina za rukovodioce zatvora.

KUGLANA KINO

Ova zgrada izgrađena je 1951. godine, a zbog staze za kuglanje namjenjena isključivo čuvarima nazvana je „Kuglana“. Osim kuglane u njoj je bio boksački ring te su se u njoj održavale razne proslave, banketi i zabave. Kasnije je zgrada koristila za prikazivanje političkih dokumentarnih filmova za osuđenike i čuvare.

PRIJEMNO OTPUSNI ODJEL (KARANTEN)

Izgrađena je za vrijeme Informbiroa (1951.). Svi osuđenici morali su u ovoj zgradi provesti mjesec dana prilikom dolaska kako bi se upoznali sa pravilima ponašanja i kućnim redom, te nešto kraće prilikom odlaska. Tu su dobivali matični broj, razduživali civilnu i zaduživali zatvorsku odjeću i obuću. Prilikom pregleda ustanovile bi se psihofizičke sposobnosti po kojima bi se raspoređivali na radna mjesta. Uz karantenu je bila i bolnica za osuđenike i službenike, u kojoj su se obavljali i operacijski zahvati. Ispred zgrade nalazila se tzv. „Petrova jama“ u kojoj su se provodila mučenja osuđenika.

ODJEL 102 (ZATVOR UNUTAR ZATVORA)

Izgrađena sa svrhom pojačanog nadzora nad problematičnim osuđenicima koji su na bilo koji način kršili kućni red. Dok su ostali osuđenici na otoku barem donekle imali slobodu kretanja u odjelu 102 kretanje je bilo ograničeno na jednosatnu šetnju dnevno unutar 50 m2. U prizemlju se nalazili 20 samica, a na katu stacionar za oko 50 osuđenika. Iza odjela 102 nalazila se bolnica i škola (izgrađena nakon 1958.) u kojoj su osuđenici mogli školovati razne zanate.