Izrael

20. sportski susreti „Memorijal Branko Androš“
07/10/2019
Dan neovisnosti Republike Hrvatske
08/10/2019

Izrael

Regionalni odbor središnje Hrvatske UHB HEP 90.,-95., organizarao je putovanje u koljevku kršćanstva – Izrael. Potrebno je napomenuti da je ROSH sudjelovao samo u organizaciji putovanja, a hodočasnici su putovali u svom trošku. O samom putovanju i dojmovima govori nam hodočasnica Iva Šogorić:

„Hodočašće u Izrael zasigurno je nepovratno izmijenilo svakog putnika/hodočasnika u Svetu zemlju Izrael i  ispunilo ga iskustvom susreta s drukčijom kulturom i svetim mjestima za tri najveće svjetske religije. Plan razgledavanja je bio dosta naporan jer je trebalo razgledati mnogo znamenitosti uz temperature koje su dosezale i 35C. Izrael je zemlja kontrasta i nevjerojatne, osebujne ljepote. Vidjeli smo kamene pustinje s devama i ponekim prizorom kao iz biblijskih vremena gdje mladi Arapi jašu magarce dok se pored njih proteže moderna autocesta sa suvremenim automobilima. Okupasmo se u ljekovitom Mrtvom moru na temperaturi zraka od +41C (što je u suhoj pustinjskoj klimi puno ”podnošljivije”  nego u našoj klimi), bijasmo i na Masadi (utvrdi drevnog Judejskog  Kraljevstva podignutoj u  1.st.pr.Kr. na  400m visokoj kamenoj litici iz 1. stoljeća prije Krista). Zatim smo posjetili i Galilejsko jezero oko kojeg se protežu brojne plodne izraelske plantaže banana, mandarina, limuna, maslina u pustinjskom okolišu kojeg je moderan čovjek prilagodio svojim potrebama – paradoks da se može razviti poljoprivreda čak i u pustinji uz adekvatno znanje i ulaganje. Da bi posjet kulminirao s Jeruzalemom i njegovim životopisnim stanovnicima koji gotovo svi nose izrazita obilježja svojih religija i žive naočigled zajedno u krhkome suživotu, no strogo podijeljeni po svojim četvrtima i unutar strogih propisa njihovih vjerskih zajednica. Poseban doživljaj je bio posjet Bazilici Kristova groba unutar koje se štuje Kalvarija i Isusov grob, te Crkva Marijina Groba na Getsemanskom brdu u koju se silazi niz dugačke stepenice do prirodne špilje gdje su se nekoć ljudi pokapali. Nevjerojatno je vidjeti vjernike iz svih dijelova svijeta kako dolaze ovdje u univerzalnoj ljudskoj potrebi da vjerujemo u Boga, pravdu na svijetu  i da Dobro može pobijediti Zlo. Na ovakvim mjestima mi se čini da ratovi više nisu mogući jer svi ljudi imaju Dobro u sebi, ali onda opet vidim vijesti i da ”borba” traje posvuda u svijetu. I kao da se ljudi nisu nimalo promijenili od biblijskih vremena nego su samo evoluirala njihova oružja………… Naučili smo da su ljudi prije koristili svoj prirodni okoliš i boravili u špiljama koje bi onda nadogradili i adaptirali, kako je vrlo vjerojatno i sam Isus sa svojim učenicima na takav način boravio i noćio. Vidjesmo i gradove Palestinske Samouprave poput Betlehema, Jerihona i  Betanije (Al-Eizariya) koji su bili ”egzotično” iskustvo povratka u prošlost s vojnim kontrolama na checkpoint-ovima, nedostatkom komunalne službe i smećem koje je razbacano posvuda, kao i potpunom građevinskom slobodom i arhitektonskim izričajem palestinskih kuća i zgrada. Haifa i Tel Aviv su nas s druge strane oduševili svojim svjetovnim karakterom, Izraelcima koji vježbaju  i odmaraju se na predivnim  pješčanim plažama te žive u modernim gradovima. Dojmova je bezbroj, a riječi i prostora u ovoj tiskovini je malo pa završavam mišlju kako sam nakon ovog puta u Izrael zahvalna jer živim u tolerantnoj kulturi s tolerantnom religijom koje smatra da je žena ravnopravna muškarcu i gdje svi imamo slobodu kretanja, govora, edukacije i pravo na rad (kao i slobodu odjevanja). Ono što nam je zajedničko s Izraelom je da smo se morali boriti za svoju samostalnost u ratu i da znamo da je sloboda nešto za što se isplati i umrijeti. A što se tiče suše na hrvatskim poljima? Eh, tu zaista imamo što učiti od Izraelaca!“

Sveta zemlja, duhovno putovanje u nekim vjernicima budi potrebu za izričajem, tako je i Vinko Sesar  napisao:

Jeruzaleme sveti grade, srušiće te jer ne znaju što rade.
Tvoji vlastodršci u Spasitelju neprijatelja traže,
Pilatu ga nedužna predaše.
Svjetina viče:“Razapnite ga da po zemlji ne hoda više.“
Marija muku svoga sina gleda, srce joj puca od njegova bolnog pogleda.
Boga dragog zaziva da njenom sinu muke skrati,
i Bog joj vapaj usliši, njenom Sinu muke skrati.
Isus glavom kloni, Bog ga na nebesa skloni.
Bog ga s neba spusti, sa nama je Sin uskrsli.
On nam ljubav svoju daje da hrabro koračamo dalje.
Jeruzaleme, Jeruzaleme, Jeruzaleme sveti grade!!!