Za neki memorijal kad ostvari svoje treću izvedbu kažemo da je tradicionalno, za Memorijal Antun Hertz je bilo i za očekivati da će zaživjeti među članovima Udruge jer je pogođeno niz pogodnosti za njihovo odvijanje : vrsta sporta za našu dob, ambijent na kojem se memorijal odvija, ljudi koji su se prihvatili organizacije a i želja ROSH-a da se zadrži sjećanje na prerano umrlog člana Udruge – Antuna Hertza.

Tako je za dan 08.06.2024. god. Regionalni odbor za središnju hrvatsku (ROSH) odredio da se 3. Memorijal Antuna Hertza organizira na Daruvarskom ribnjaku. Kao i do sada organizacije se prihvatio Ogranak Daruvar te nam je kao i uvijek do sada pokazao svoju dobru volju i želju da ugosti sve ljude dobre volje. Pripreme za ovaj događaj traju intenzivno cijeli tjedan za većinu članova Ogranka da bi se u miru i sigurnosti dočekao toliki broj ljudi.

Prve ekipe su se počele okupljati već od 7 sati te se do 8 sati okupilo 13 ekipa spremne za borbu do posljednje ribe. U 8 sati i 30 minuta počelo je službeni dio takmičenja sve ekipe su se postrojile, organizator takmičenje Veno Kasal pozdravio je sve prisutne zatražio minutu šutnje za sve poginule i nestale branitelje domovinskog rata te od sudaca zatražio da provedu  određivanje rasporeda ekipa po sektorima i brojevima. Žrijeb je proveden pa su ekipe krenule na vodu za pripremu na takmičenje.

U isto vrijeme je organiziran posjet predstavnika ROSH-a groblju u Pakracu radi polaganja vijenca i odavanje počasti Antonu Hertzu. U posjeti groblju sudjelovali su Predsjednik podružnice Danijel Vincetić , Veno Kasal, Predsjednik Udruge Vinko Sesar, Tajnik Udruge Dario Lisinski te još neki bliski prijatelji Antuna Hertza. Na groblju su položili vijenac, zapalili svijeće te su u molitvi skrušeno zamolili od boga da mu podari u svojoj blizini mir i život vječni.

U međuvremenu ekipe su krenule u ozbiljno takmičenje tražeći način kako nadmudriti ribu ali i susjednog takmičara te od njega više uloviti. U tom ludom vremenu istraživanje što riba voli kao mamac, koja je dubina vode, koje su najčešće ribe za uloviti, da li loviti puno malih ili čekati veliku vreme ludo leti i 4 sata prođu prije nego su ekipe spremne na to. Sudac svira kraj i kreće vaganje ulova. Sudac po provedenom vaganju radi tablicu rezultata pojedinačno i po ekipama.

Pojedinačni pobjednik za ovu godinu je Robert Vacka iz ogranka Daruvar sa ulovom od 34,64 kg ribe, drugo mjesto je osvojio Željko Petek iz  ogranka Koprivnica sa ulovom od 21,45 kg, a treći je Davor Adamović iz  TE-TO Sisak sa ulovljenih 19,60 kg.

Ekipni pobjednik je ekipa Daruvara sa 7 bodova, druga je ekipa TE-TO Sisak sa 11 bodova i na kraju treće mjesto osvojila je ekipa Varaždina  sa 13 bodova.

Po završetku proglašenja pobjednika svi pobjednici dobio medalje i pobjedničke pehare, slikaju se i organizator poziva na svečani ručak a on je za ovaj put bio domaći grah kuhan u kotlu od 80 litara. U borbi između kuhara i graha s jedne strane naspram svih ostali takmičara pobijedio je grah ali vrlo skromno, naime ostalo ga je vrlo malo. Ovo ne govori loše o kuharu već suprotno da su napravili proizvod koji je mirisom privukao sve prolaznike ali njegova parola je napravi 80 litara ne manje  i nećeš pogriješiti.

I ovaj put treba naglasiti da se ovakva takmičenja najviše isplate jer se u jednom danu okupi veliki broj ljudi koji mogu uživati u druženju i prijateljstvu s istomišljenicima te svakom od sudionika može poslužiti kao terapija za nastavak u daljnjem životu do novog druženja. Isto tako se proglašenjem igara memorijalnim osigurava jedan od osnovnih ciljeva UHB HEP-a da svojim radom i aktivnostima veličamo i podsjećamo sve članove na događaje i posljedice Domovinskog rata.