Branitelji HEP-a izvan HEP-a -- "Veljko Bušac"
Prepoznatljiva je njegova terca u klapskom suzvuku, tvrda ka šibenska stina a meka kao Veljkova duša.
Član Udruge hrvatskih branitelja HEP 1990.-1995. i djelatnik Elektre Šibenik Veljko je radio je na radnom mjestu vozača u Odjelu transporta neprekidno od 06.03.1972.
Kao brojni Hepovci i Veljko je dragovoljno pristupio Zboru narodne garde u kolovozu 1991. godine u obrani Šibenika, grada u kojem je živio i radio. Krajem 1991. Postaje pripadnik 113. Brigade HV poznatije kao „113. šibenska“ i ostaje u postrojbi do 31.07.1992. kada se po radnoj obvezi vraća na svoje radno mjesto u Elektri. Sudionik je vojno redarstvene akcije „Oluja“.
Veljko Bušac je jedan od utemeljitelja Udruge hrvatskih branitelja HEP 1990.-1995., ogranka „Elektra Šibenik“, aktivni član od prvih dana rada Udruge. U prošlom sazivu obnašao je dužnost predsjednika podružnice „Elektra Šibenik“. Bio je izuzetno aktivan u radu svog ogranka i podružnice, u organizaciji raznih aktivnosti Udruge, nesebičnom pomaganju potrebitim članovima Udruge i kolegama. Brojni članovi Udruge diljem „Lijepe naše“ pamtit će njegovu pismu koju bi znao zapjevati u društvu svojih branitelja i kolega, spontano i iskreno, a opet s istim žarom i lakoćom kako je pjevao sa svojom „Maslinom“. Nažalost Veljko nas je napustio prerano 25. 04. 2017. godine.
Kao brojni Hepovci i Veljko je dragovoljno pristupio Zboru narodne garde u kolovozu 1991. godine u obrani Šibenika, grada u kojem je živio i radio. Krajem 1991. Postaje pripadnik 113. Brigade HV poznatije kao „113. šibenska“ i ostaje u postrojbi do 31.07.1992. kada se po radnoj obvezi vraća na svoje radno mjesto u Elektri. Sudionik je vojno redarstvene akcije „Oluja“.
Veljko Bušac je jedan od utemeljitelja Udruge hrvatskih branitelja HEP 1990.-1995., ogranka „Elektra Šibenik“, aktivni član od prvih dana rada Udruge. U prošlom sazivu obnašao je dužnost predsjednika podružnice „Elektra Šibenik“. Bio je izuzetno aktivan u radu svog ogranka i podružnice, u organizaciji raznih aktivnosti Udruge, nesebičnom pomaganju potrebitim članovima Udruge i kolegama. Brojni članovi Udruge diljem „Lijepe naše“ pamtit će njegovu pismu koju bi znao zapjevati u društvu svojih branitelja i kolega, spontano i iskreno, a opet s istim žarom i lakoćom kako je pjevao sa svojom „Maslinom“. Nažalost Veljko nas je napustio prerano 25. 04. 2017. godine.
Prijatelji iz klape Masina napisali su o Veljku:
Bio je 1. tenor i solist, neumoran duh odan klapi, pismi i prijateljstvu, onaj koji neće stati i kad se svi ostali umore. U klapi je od samih početaka, od anonimnosti proba 1987. do najvećih uspjeha "Masline". Prepoznatljiva je njegova terca u klapskom suzvuku, tvrda ka šibenska stina a meka kao Veljkova duša, takva kakav je i sam bio, stasit i ponosan, iskren i velikoga srca. Teško je opisati sve Veljkove plemenite osobine, teško je i pisati ovakav tekst za prijatelja koji je prerano otišao. Zato... pamtit ćemo ga po pjesmi, po toploj ljudskoj duši i po nezaboravnom osmijehu ispod brka.
Hvala mu za sva nezaboravna druženja, osmijeh, iskrenost, toplu riječ, njegove nezaboravne, šaljive priče iz svakodnevnog života.
Prijatelju i neka ti bude onako kako smo svi skupa zapivali na oproštaju:
„Mirno spavaj ružo moja, mirno spavaj cvite moj, blago oku, blago luni s neba, blago onom ko te lipo gleda“
Bio je 1. tenor i solist, neumoran duh odan klapi, pismi i prijateljstvu, onaj koji neće stati i kad se svi ostali umore. U klapi je od samih početaka, od anonimnosti proba 1987. do najvećih uspjeha "Masline". Prepoznatljiva je njegova terca u klapskom suzvuku, tvrda ka šibenska stina a meka kao Veljkova duša, takva kakav je i sam bio, stasit i ponosan, iskren i velikoga srca. Teško je opisati sve Veljkove plemenite osobine, teško je i pisati ovakav tekst za prijatelja koji je prerano otišao. Zato... pamtit ćemo ga po pjesmi, po toploj ljudskoj duši i po nezaboravnom osmijehu ispod brka.
Hvala mu za sva nezaboravna druženja, osmijeh, iskrenost, toplu riječ, njegove nezaboravne, šaljive priče iz svakodnevnog života.
Prijatelju i neka ti bude onako kako smo svi skupa zapivali na oproštaju:
„Mirno spavaj ružo moja, mirno spavaj cvite moj, blago oku, blago luni s neba, blago onom ko te lipo gleda“