Osnivanje udruge

Osnivanje udruge

P očeci formiranja Udruge hrvatskih branitelja HEP – a vezani su uz osnivačku skupštinu održanu 1. prosinca 1995. godine u prostorijama TE – TO u Zagrebu uz prisustvo 33 osnivača. Inicijativni odbor sastojao se od 10 osoba – Kažimir Aras, Marijo Cigrovski, Stjepan Dumbović, Ante Ercegovac, Dragan Gojić, Krešo Golubar, Stjepan Harapin, Vlado Kovač, Mario Krajačić i Bojan Varičak. Na skupštini su obrazloženi razlozi osnivanja i ciljevi koje je iznio Stjepan Dumbović u ime Inicijativnog odbora – „Hrvatski branitelji nakon demobilizacije nailaze na niz problema i barijera vraćajući se mirnodopskim uvjetima života u civilnom društvu, a kako bi se uočeni nedostaci otklonili, posebice što se tiče djelatnika Hrvatske elektroprivrede, a koji su bili sudionici Domovinskog rata, razlozi su koji su doveli da bi ovaj Inicijativni odbor izašao s prijedlogom osnivanja „Udruge hrvatskih branitelja HEP – a 1990.n– 1995.“ Udruga, odnosno tijela koja budu izabrana da je vode, zalagat će se za primjeren odnos prema svim hrvatskim braniteljima sudionicima Domovinskog rata, stavljajući težište rada prema demobiliziranim djelatnicima HEP – a kako bi se njihovi problemi otklonili unutar sustava Hrvatske elektroprivrede. Ciljevi Udruge su potaknuti rukovodne strukture u Hrvatskoj elektroprivredi na primjereniji odnos prema sudionicima Domovinskog rata iz HEP –a, a koji u dosadašnjem proteklom vremenu od demobilizacije do danas nije dostatan.“

Na skupštini su izabrane: Izborna komisija, Statutarna komisija, Predsjedništvo i Predsjednik. U Izbornu komisiju ušli su Stipo Rašić kao predsjednik, Ivan Košćak i Tomislav Poduška kao članovi. U Statutarnu komisiju ušli su Josip Šogorić kao predsjednik, Zdenko Tü i Drago Furić kao članovi. U Predsjedništvo su ušli Marijo Cigrovski, Stjepan Dumbović, Krešo Golubar, Stjepan Harapin i Bojan Varičak dok je za predsjednika Skupštine izabran Stjepan Dumbović.

Nakon kraće rasprave prihvaćeni su Statut i Program rada Udruge. Time je bio otvoren put prema izboru vodstva. Za prvog predsjednika tada je bio izabran Marijo Cigrovski, za potpredsjednike Krešo Golubar i Franjo Hlavati, za članove Središnjeg odbora Siniša Kežman, Zlatko Klobučar, Zlatko Korenika, Željko Maurović i Bojan Varičak, te u Nadzorni odbor Kažimir Aras kao predsjednik, Vlado Kovač i Ivica Majer kao članovi. Na kraju je, na prijedlog novog predsjednika Marija Cigrovskog, za ovlaštenog predstavnika Udruge bio izabran Stjepan Dumbović.

Ovom izbornom skupštinom započela je djelatnost Udruge koje će u vrlo kratkom vremenu postati glavna udruga hrvatskih branitelja HEP– a, te će od početnih 33 osnivača, povećati svoj broj na preko 3000 članova. Takvom uspjehu u radu Udruge svakako je doprinijelo i pozivanje na zajedništvo, tekovine Domovinskog rata, solidarnost, jednakost. To su bile one vrijednosti koje su te radnike vodile u Domovinskom ratu prema formiranju samostalne Republike Hrvatske.
U poslijeratnom vremenu trebalo je njihove kapacitete ponovno ujediniti i usmjeriti prema rješavanju problema na koje su ti branitelji nailazili. Moto kojim su djelatnici HEP - a bili pozvani na uključivanje u rad Udruge bio je „Zajedno u ratu – zajedno u miru“. On je najbolje utjelovio odnos Udruge prema razvojačenim braniteljima. Udruga je trebala postati krovna mirnodopska institucija u kojoj bi se okupljali branitelji sa zajedničkim ciljevima i zajedničkim programom za njihovo ostvarivanje. Povezivanje u jedinstvenu cjelinu branitelje je trebalo ohrabriti za mirnodopski nastavak života i rada, te što kvalitetnije prilagođavanje novim uvjetima. Time je jasno bio postavljen daljnji korak u radu Udruge – omasovljenje.
To je u svom uvodnom govoru naglasio i Stjepan Dumbović, ali se to najbolje može uočiti kroz Statut Udruge koji je tada bio prihvaćen. Prema članku 4. Udruga je formirana radi štićenja i promicanja interesa i prava svih zaposlenika HEP – a sudionika Domovinskog rata od 1990. do 1995. godine, kao i invalida Domovinskog rata i njihovih obitelji. U članku 5. Statuta naveden je način na koji će Udruga promicati interese svojih članova:

• poticati rukovodeća tijela HEP – a i rukovoditelje pojedince da se primjereno odnose prema invalidima Domovinskog rata i njihovim obiteljima
• inicirati različite oblike materijalne i druge vrste pomoći za sve sudionike Domovinskog rata HEP – a
• nadzirati brigu o članovima obitelji i djeci poginulih branitelja iz HEP – a
• poticati primjenu pozitivnih propisa koji se tiču hrvatskih branitelja iz područja zapošljavanja, plaća, kriterija postavljanja na rukovodna mjesta, te ostalih bitnih pitanja koja nisu posebno navedena, a tiču se pravno – socijalnog statusa hrvatskih branitelja
• ostale poslove sukladno Ustavu Republike Hrvatske

Na osnivačkoj skupštini bila je prihvaćena i „Programska deklaracija“ u 13 točaka kojom se određivalo djelovanje Udruge. U prvoj točki stoji kako je Udruga dragovoljna, samostalna, neovisna i slobodna udruga svih sudionika Domovinskog rata djelatnika HEP – a.
Prema drugoj točki svaki član Udruge zbog svoje pripadnosti Udruzi ne smije biti ni od koga os poravan.
U trećoj točki Udruga se obvezala da svojom aktivnošću neće utjecati na poslovanje poduzeća.
U četvrtoj točki utvrđuje se osnivanje regionalnih odbora Udruge na teritoriju RH, a u pogonima HEP– a.
Prema petoj točki Udruga će štititi i promicati interese svih zaposlenika HEP – a sudionika Domovinskog rata.
Točkom šest utvrđeno je kako će Udruga voditi brigu o invalidima Domovinskog rata zaposlenicima HEP – a i njihovim obiteljima.
Prema točki sedam Udruga će nadzirati provođenje skrbi o članovima obitelji i djeci poginulih branitelja iz HEP – a.
U točki osam određeno je kako će Udruga poticati rukovodeća tijela HEP – a i rukovoditelje pojedince da se primjereno odnose prema invalidima Domovinskog rata i njihovim obiteljima.
Točkom devet određeno je kako će Udruga inicirati različite oblike materijalne i druge vrste pomoći za sve sudionike Domovinskog rata iz HEP – a.
Prema točki deset Udruga će poticati primjenu pozitivnih propisa koji se tiču hrvatskih branitelja iz područja zapošljavanja, plaća, kriterija postavljanja na rukovodna mjesta, te ostalih bitnih pitanja koja nisu posebno navedena, a tiču se pravno – socijalnog statusa.
Prema točki jedanaest Udruga će zahtijevati kod većinskog vlasnika HEP – a da jedan član u rukovodnim tijelima poduzeća bude iz Udruge.
Prema točki dvanaest Udruga će tražiti fi nancijsku potporu za ostvarenje svog programa rada od Uprave HEP – a.
I konačno, točkom trinaest određeno je kako će Udruga u interesu svojih članova obavljati i ostale poslove sukladno Ustavu i zakonima RH.

Javnost je obaviještena o osnivanju Udruge, putem Vjesnika HEP – a, te je objavljen anketni list, koji su trebali ispuniti branitelji HEP –a u svrhu proširivanja broja članova i osnivanja novih podružnica. Na taj je način pokušano omasovljenje i njezino širenje izvan Zagreba u druge sredine. Udruga je upisana u registar Udruga 27. veljače 1996. godine sa središtem u Zagrebu, adresa Kruševačka b. b.

Odmah nakon osnivanja, Udruga je krenula u akciju kojom se od vodstva HEP – a tražila pomoć prigodom organizacije i finaciranja rada Udruge. Zbog toga je bio upućen dopis koji je potpisao predsjednik Skupštine Udruge, Stjepan Dumbović, prema generalnom direktoru HEP – a Damiru Begoviću. U njemu Begovića se izvještavalo o postojanju Udruge i njezinim zadacima i ciljevima. Kako bi mogla ostvariti zacrtane ciljeve bilo je potrebno osigurati određene preduvjete koji su u dopisu naglašeni u četiri točke:

1. potpuna evidencija o sudionicima Domovinskog rata – djelatnicima HEP - a, o invalidima Domovinskog rata, kao i o djeci poginulih branitelja.
2. podaci o nerješenim ili neprimjereno riješenim stambenim problemima sudionika Domovinskog rata – djelatnika HEP – a.
3. naknada plaće djelatnika koji su radili u smjeni, a tijekom boravka u postrojbama Hrvatske vojske dobivali su nadoknadu plaće bez dodataka za smjenski rad.
4. pravna zaštita sudionika Domovinskog rata – djelatnika HEP – a.

Udruga je tražila i da, zajedno s poslodavcem, utvrdi kriterije za dodjelu Spomenica Domovinskog rata 1990. – 1992. godine. Tu je utvrđeno kako se kao dokaz o sudioništvu u Domovinskom ratu može priznati samo vojna iskaznica u kojoj je upisano razdoblje sudjelovanja u ratu. Niti jedan drugi dokaz Udruga nije bila spremna prihvatiti.

Ubrzo nakon tog dopisa iz Direkcije za administrativne poslove HEP – a stigao je dopis kojim se za sve poslove kod pomoći Udruzi kao i kontaktna osoba ispred HEP – a određuje Dragica Džaja koja je radila u spomenutoj Direkciji. Odlukom od 19. rujna i dopisom od 20. rujna 1996. godine generalni direktor Damir Begović odredio je kako je za djelovanje Udruge u svim dijelovima HEP – a potrebno osigurati korištenje telefona i telefaksa za obavljanje svojih registriranih djelatnosti, korištenje radnih prostorija (soba za sastanak) radi održavanja radnih sastanaka izvan redovnog radnog vremena, izdavanje putnih naloga radi potrebnih putovanja prilikom održavanja sastanaka i radnih dogovora u sjedištu Udruge i regionlanim centrima (Zagreb, Osijek, Split i Rijeka). Za osiguranje tih uvjeta bili su zaduženi direktori proizvodnih, prijenosnih i distribucijskih područja, te direktori TE i HE HEP – a.
Ujedno je, još jednom odlukom od 19. rujna 1996. godine, određeno da se za finaciranje Udruge odobrava pomoć u iznosu od 10.000 Kn. Tim odlukama poslana je pozitivna poruka vodstvu Udruge te je na taj način omogućeno nesmetano širenje i osnivanje novih odbora unutar HEP – a.

Udruga je, u početnoj fazi djelovanja, bila suočena s nizom problema. Tu je, prije svega, bilo pitanje privatizacije i restrukturiranja poduzeća. Taj je problem bio izravno usmjeren na prava radnika i na njihovu egzistenciju. Zbog toga je, 2. travnja 1997. godine, Udruga poslala molbu o točnim informacijama vezanim uz privatizaciju tadašnjem generalnom direktoru Damiru Begoviću. Molba je bila formulirana u pet točaka.

1. Da našoj užoj delegaciji omogućite uvid u sve zakonske prijedloge i postupke koji su u tijeku, a tiču se privatizacije HEP – a.
2. . Da na zajedničkom sastanku omogućite našoj delegaciji uvid u popis svih dijelova HEP – a koji su predviđeni za privatizaciju i u kojem iznosu.
3. Da se omogući svim hrvatskim braniteljima članovima gore navedene Udruge, a ujedno i zaposlenicima HEP – a, da svoje zakonsko pravo na kuponsku privatizaciju realiziraju u dijelovima HEP – a predviđenim za privatizaciju.
4. Da se onemogući sada postavljenim menadžerima u HEP – u registracija privatnih poduzeća na njihovo ime ili na ime članova njihovih obitelji putem kojih bi bez novca preuzeli pojedine vrijedne dijelove HEP – a.
5. Protivimo se realizaciji možebitnih menadžerskih kredita u privatizaciji HEP – a, a čiji bi izvor bila sredstva koja je Vlada RH namijenila za restrukturiranje javnih poduzeća.

Molba je bila završena riječima – „HEP je naša egzistencija, za domovinu i HEP smo se borili na svim ratištima diljem lijepe naše. Ova rečenica najbolje je ocrtala sve one težnje koje su imali branitelji, djelatnici HEP – a, to je prije svega bilo pitanje egzistencije za njih i njihove obitelji. Oni nisu htjeli ispustiti jedan tako važan proces kao što je privatizacija iz svojih ruku te gledati sa strane što se oko njih događa, već su se odlučili uhvatiti u koštac sa svim tim problemima i biti aktivni sudionici svih aktivnosti."
Time se Udruga stavila na čelo te borbe za prava branitelja, ali ne samo njih već i ostalih djelatnika HEP – a, budući se radilo o zajedničkoj egzistenciji.
Slična molba koja je poslana direktoru Begoviću, poslana je i tadašnjem potpredsjedniku Vlade Borislavu Škegri, ministru privatizacije Milanu Kovaču, te predsjedniku Nadzornog odbora HEP – a, Nadanu Vidoševiću.

Dana 9. svibnja 1997. na Udrugu je pristigao odgovor generalnog direktora Begovića u kojem je stajalo da o privatizaciji HEP – a tada nije bilo izrađenih zakonskih prijedloga, pa se nije mogao dostaviti na uvid postupak i popis dijelova HEP – a za privatizaciju. Zbog toga nisu bili u mogućnosti odgovoriti na pitanja o realizaciji prava branitelja i zaposlenih u HEP – u za kupnju dionica. Ujedno je utvrđeno kako do tog trenutka nije bilo nikakvih razmišljanja o eventualnim pogodnostima za bilo koju kategoriju zaposlenih, a za buduću kupnju dionica.

Povodom toga je, u jednom novinskom intervjuu u lipnju 1997. godine, predsjednik Udruge Marijo Cigrovski izjavio – „Tu imovinu HEP – a, poput odmarališta, restorana, rekreacijskih centara, stvarali su izravno odricanjem od regresa zaposlenici HEP – a i oni imaju pravo sudjelovati u privatizaciji – sukladno svom ulogu. Moramo spriječiti da se ta imovina ne rastepe. Nije uvijek riječ o novcu, jer mi na HEP gledamo kao na svoj drugi dom.“

Članovi Udruge uvijek su naglašavali kako ne traže prava veća od drugih te kako traže primjerena radna mjesta s obzirom na radne sposobnosti umanjene u ratu. To se posebno odnosilo na 160 invalida članova Udruge.

Upravo zbog tog problema Udruga je donijela izmjene u Statutu i unutar njega, među ciljevima i zadacima, stavila i odrednicu po kojoj ona „razmatra i raspravlja o prijedlozima zakona po kojima se obavlja privatizacija HEP – a i zastupa interese članova.“
Vidljivo je kako je vodstvo Udruge procijenilo važnost privatizacije za svoje članove te je u svoj temeljni dokument ugradilo spomenute elemente. Da su imali pravo, pokazuje aktualnost tog problema koji traje do današnjeg vremena; pogotovo kada se približavanjem ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju ponovno počinje govoriti o tome.
Kako bi se problem postavio na još višu razinu kasnije je, na razini Hrvatske, donesena odluka o formiranju Koordinacije Udruga na kojoj bi se raspravljalo o tim pitanjima i onemogućilo jednostrane poteze vlasnika.

Važan problem na koji je Udruga usmjerila svoju pozornost u početnoj fazi djelovanja bila je dodjela priznanja i odlikovanja braniteljima, članovima Udruge. Na taj je način nastojala djelovati na očuvanje digniteta Domovinskog rata i tih pojedinaca i njihovih obitelji, i dati im onu važnost koju su i zaslužili.
Zbog toga je, 15. ožujka 1996. godine, Udruga poslala dopis Komisiji za dodjelu odlikovanja i priznanja zaposlenicima HEP – a kojim se izražava stav Udruge o tom problemu. Udruga je smatrala kako postoje elementi da se „Spomenica domovinske zahvalnosti“ koja se dodjeljivala za časnu i uzornu službu u kontinuitetu od 5, 10, 15 godina; bilo u postrojbama HV – a, bilo na radnim mjestima, može dodijeliti hrvatskim braniteljima djelatnicima HEP – a. Zatim djelatnicima koji su po nalogu obavljali zadaće na prvim crtama bojišnice, te djelatnicima koji su dali poseban doprinos u očuvanju, održavanju i zaštiti elektroenergetskih sustava.

Komisija za izradu Kriterija za ocjenu doprinosa djelatnika HEP – a u Domovinskom ratu, na osnovu tog prijedloga, obavila je korekciju Kriterija te je ustvrdila kako u HEP – u ima značajan broj djelatnika koji su dali veliki doprinos na zadaćama organizacije rada elektroenergetskog sustava u Domovinskom ratu, fizičkoj zaštiti energetskih objekata od agresora i na drugim značajnim zadaćama. Zbog toga je utvrđeno kako se doprinos djelatnika HEP – a u Domovinskom ratu može klasificirati i valorizirati u člancima od 15. do 23. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske iz 1995. godine.

Ta odluka Komisije predstavljala je još jednu uspješnu akciju Udruge koja je dovela do prepoznavanja uloge branitelja i djelatnika HEP – a u obrani Republike Hrvatske od agresora. Za dodjelu odličja „Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana“ predloženi su djelatnici koji su smrtno stradali u Domovinskom ratu, obavljajući radne zadaće u HEP – u posebnom nalogu odgovorne osobe u HEP – u, te koji će se smatrati nestalim nakon provedenih postupaka traženja nestalih u Domovinskom ratu, kao posljedica zarobljavanja na radnom mjestu.

Za dodjelu odličja „Red hrvatskog križa“ predloženi su djelatnici koji su tijekom Domovinskog rata bili teško ranjeni obavljajući posebno odgovorne radne zadaće po nalogu neposrednog rukovoditelja, i čiji invaliditet prelazi 50% tjelesnog oštećenja.
Za dodjelu odličja „Red hrvatskog trolista“ bili su predloženi djelatnici koji su, potičući i ostvarujući opstojanje energetskog sustava HEP – a, organizirajući i provodeći obranu energetskih objekata HEP – a i rukovodeći i koordinirajući radom energetskog sustava u cjelini i na razini Republike Hrvatske, te skrbeći o zaštiti života djelatnika HEP – a i građana Republike Hrvatske dostigli osobite zasluge za Republiku Hrvatsku.
Za dodjelu odličja „Red hrvatskog pletera“ predloženi su djelatnici koji su u svojstvu koordinatora rada energetskog sustava HEP – a po posebnom nalogu tijela državne vlasti odlazili na pregovore s agresorom na linijama razgraničenja i po okupiranim područjima i na taj način dali veliki doprinos za Republiku Hrvatsku.
Za dodjelu odličja „Spomenica Domovinskog rata“ predloženi su djelatnici koji su u svojstvu odgovornih osoba u HEP – u, u početnoj fazi agresije i u područjima ratnih operacija, obnašali poslove fizičke zaštite energetskih objekata i na taj način se izložili pogibelji, kao i djelatnici dragovoljci koji su s oružjem u tim područjima fizički branili energetske objekte, bilo osobno ili kao pripadnici naoružanih postrojbi HEP – a.
Za dodjelu „Spomenice domovinske zahvalnosti“ predloženi su djelatnici koji su u 5 – godišnjem kontinuitetu rada u HEP – u, a u područjima ratnih operacija i izravne ratne opasnosti, dali izniman doprinos u časnom i uzoritom obnašanju radnih zadaća.
Za dodjelu priznanja „Zahvala Hrvatske elektroprivrede“ predloženi su djelatnici koji će dobiti odličja po člancima 15. i 23. Zakona o odlikovanjima i priznanjima, zatim oni koji su mobilizirani u HEP – u od strane nadležnih Uprava za obranu u postrojbe HV – a ili MUP – a, bez obzira na dužinu vremena kojeg su proveli u tim postrojbama; koji su tijekom rata nesebično, primjerom domoljublja, osobne savjesti i dokazane aktivnosti i požrtvovnosti obnašale časne zadaće u HEP – u, i drugi građani Republike Hrvatske, organizacije i ustanove, te i strane osobe po ocjeni Komisije.55 Kao posljedica toga, u kasnijem će razdoblju, uslijediti dodjela odličja zaslužnim pojedincima iz HEP – a, u nizu manifestacija koje su se održale u Osijeku, Zagrebu, Rijeci i Splitu.

Od 1996. godine članstvo Udruge počelo se postepeno povećavati te su do 1997. godine formirana četiri regionalna odbora za Slavoniju i Baranju, Središnju Hrvatsku, Dalmaciju i Istru, Primorje, Gorski Kotar i Liku. Kasnije će nazivi regionalnih odbora biti promijenjeni pa će se formirati oni za središnju Hrvatsku, istočnu Hrvatsku, zapadnu Hrvatsku i južnu Hrvatsku, koji postoje do današnjeg vremena.
Nakon formiranja regionalnih odbora odlučeno je da se održi prva izborna skupština Udruge na kojoj su trebali biti prisutni predstavnici iz svih dijelova Hrvatske. Tada je po prvi put trebalo biti izabrano novo vodstvo od strane predstavnika svih regionalnih odbora.

Krajem 1997. godine, u svrhu priprema za održavanje prve Glavne skupštine Udruge, održan je sastanak proširenog Središnjeg odbora. Sastanku je, 5. prosinca 1997. godine u Karlovcu – DP Elektra – Karlovac, prisustvovalo 18 predstavnika iz svih regionalnih odbora:

1. Šime Samodol – DP Elektra Zadar
2. Petar Baričević – DP Elektra Zadar
3. Ivo Kovačević – HE Đale – PP HE Jug
4. Poparić – HE Peruča – PP HE Jug
5. Stanko Aralica – Prijenosno područje Zagreb
6. Branko Duka – DP Elektra Zadar
7. Bernardin Bašlin – TE – TO Zagreb
8. Pero Mage – TE Rijeka – Urinj
9. Ivan Tomljanović – HE Senj
10. Igor Kalac – DP Elektroprimorje Rijeka
11. Sergio Kodnik - DP Elektroprimorje Rijeka
12. Stjepan Tvrdinić – DP Elektra Karlovac
13. Marijo Cigrovski – TE – TO Zagreb
14. Stjepan Dumbović – TE – TO Zagreb
15. Ivica Brkljačić – DP Elektrolika – Gospić
16. Damir Mišćević – DP Elektroslavonija Pogon Plin
17. Bruno Androš – DP Elektroslavonija
18. Branko Androš – DP Elektroslavonija Pogon Toplana Osijek

Na sastanku se raspravljalo o četiri točke dnevnog reda, a sve u svrhu pripreme Glavne skupštine. Prva točka bila je usmjerena prema promjenama unutar Statuta Udruge budući je tada stupio na snagu novi Zakon o udrugama od 15. srpnja 1997. godine. Prije usklađivanja s novim zakonom trebalo je donijeti neke izmjene na postojećem Statutu. Podneseni su amandmani na ukupno 14 članaka, koji su glasanjem prihvaćeni i odobreni. Novi Statut imao je puno detaljnije i preciznije razrađene ciljeve i zadatke za razliku od prijašnjeg. Imao je 15 točaka za razliku od starog koji je imao 5 točaka. Prema novom Statutu Udruga je u interesu članova trebala:

1. pratiti pojave koje bi mogle imati ili imaju štetne posljedice u Republici Hrvatskoj, te ukaziva ti i poticati odgovorna tijela radi poduzimanja odgovarajućih mjera
2. pratiti i razmatrati pojave od značaja za potrebe hrvatskih branitelja, ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata, kao i o članovima obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, te poticati nadležna tijela na uređenje ovih pitanja zakonima i propisima
3. razmatrati i raspravljati o prijedlozima zakona i propisa kojima se uređuje položaj hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata 4. razmatrati i raspravljati o prijedlozima zakona po kojima se obavlja privatizacija HEP – a i zastupati interese članova
4. promicati, koordinirati i podržavati održanje samostalnosti Regionalnih odbora
5. poduzimati akcije radi obilježavanja i očuvanja mjesta stradanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, njihovih grobova i mjesta zločina nad hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata
6. poticati članove na prikupljanje dokumentacije o Domovinskom ratu
7. organizirati izložbe radi prikaza tijeka Domovinskog rata kao putokaz naraštajima
8. publicirati radove svojih članova
9. pružati humanitarnu pomoć članovima i njihovim obiteljima u cilju zaštite zdravlja, poboljšanja života, stanovanja i sl.
10. organizirati susrete članova Regionalnih odbora i susrete sa članovima drugih udruga, te poticati međusobnu suradnju pri rješavanju zajedničkih interesa
11. poticati rukovodna tijela HEP – a i rukovoditelje pojedince da se primjereno odnose prema hrvatskim braniteljima i ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata, zaposlenicima HEP – a
12. nadzirati skrb o članovima obitelji poginulih hrvatskih branitelja iz HEP – a
13. poticati primjenu pozitivnih zakona i propisa koji se tiču hrvatskih branitelja iz područja zapošljavanja, plaća, kriterija postavljanja na rukovodna mjesta u HEP – u, te ostalih bitnih pitanja koja nisu posebno navedena, a tiču se pravno – socijalnog statusa hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata
14. obavljati ostale poslove sukladno Ustavu Republike Hrvatske

U novom Statutu po prvi put se određivalo ustrojstvo regionalnih odbora. Prema njemu postojala su četiri regionalna odbora koja su bila podijeljena teritorijalno. Tako je postojao Regionalni ogranak za južnu Hrvatsku (prestao je vrijediti stari naziv odbora – za Dalmaciju) sa sjedištem u Sinju, Regionalni ogranak za središnju Hrvatsku sa sjedištem u Karlovcu, zatim Regionalni odbor za zapadnu Hrvatsku (time je prestao vrijediti stari naziv odbora – primorsko, goransko, istarsko – lički) sa sjedištem u Rijeci i Regionalni odbor za istočnu Hrvatsku (prestao je vrijediti naziv starog odbora za Slavoniju i Baranju) sa sjedištem u Osijeku. Tada još nije bila utvrđena podjela na ogranke i podružnice, što će biti slučaj sa Statutom iz 2000. godine.

Ovako usklađen Statut predstavljao je temeljni dokument Udruge kojim se regulira njegova djelatnost i položaj pojedinaca unutar nje. Tako uređen Statut mogao je biti stavljen na odobravanje na prvoj Glavnoj skupštini.
Druga točka sastanka bila je usmjerena prema davanju osnovnih informacija o održavanju Glavne skupštine Udruge. Prema iskazanim podacima na skupštini je trebalo sudjelovati oko stotinu sabornika i oko 50 gostiju. Ujedno su predstavljeni kandidati za sva radna tijela Udruge, uključujući i mjesto predsjednika.
Svi prijedlozi bili su prihvaćeni.
U trećoj točki raspravljalo se o prijedlozima i mišljenjima o daljnjem radu Udruge. Tada je naglašeno kako se u narednoj godini trebaju pronaći trajni izvori financiranja u smislu članarina, donacija, proračuna HEP – a …To je bilo od izuzetne važnosti za daljnje normalno odvijanje rada Udruge. Pod četvrtom točkom dnevnog reda raspravljalo se o odlikovanjima koja su se trebala podijeliti na nivou HEP – a, te je odlučeno da se pošalje zahtjev Komisiji za dodjelu priznanja HEP – a da jedan član Udruge sudjeluje u njezinom radu. Time je bio završen rad proširenog Središnjeg odbora te je na taj način omogućeno održavanje Glavne skupštine.