Članovi UHB-HEP-a regionalnog odbora za južnu Hrvatsku od 10.04 do 12.04. 2026.posjetili su Hercegovinu i grad Livno. 

Smješteni u Međugorju, prvi dan bio je okrjepa za dušu i tijelo hodočasteći na podbrdo ,mjesto ukazanja Kraljice mira. U tišini ispred kipa gospe Međugorske svatko ponaosob iznio je sve svoje prošnje, zahvale i molitve. Oni malo odvažniji penjali su se i na brdo Križevac gdje su postavljene i postaje  križnog puta, a na vrhu brda podignut je monumentalni križ visok 8,5 metara i širok 3,5 metara po kom je brdo i dobilo naziv. Ljubitelji prirodnih ljepota imali su priliku posjetiti vodopad Kravice , kao i izvor rijeke Bune u Blagaju. U 18 sati u crkvi Sv. Jakova služena je misa za sve vjernike i hodočasnike.

Drugi dan izleta članovi su posjetili Mostar. Najveći grad u Hercegovini koji je ime dobio po čuvarima mostova (mostarima) na obalama rijeke Neretve. Ubraja se u jedan od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini. Neretvu premošćuje Stari most, koji se zajedno sa starim gradom od 2005. godine nalazi na popisu zaštićene kulturne baštine UNESCO-a. U popodnevnim satima u katedrali Marije Kraljice neba i Majke Crkve katedralnoj crkvi mostarsko-duvanjskoga biskupa, održana je duhovna obnova i misa za članove udruge.

Treći i najvažniji dan izleta rezerviran je za grad Livno odnosno planinski prijevoj između Livna i Glamoča Korićina (ili Koričina). Smješten je na 1113 metara nadmorske visine, razdvajajući planine Veliku Goliju i Krug, te povezuje Livanjsko i Glamočko polje.  13.4.1992. godine napadom srpskih snaga na taj planinski prijevoj  započela je bitka za Livno. Kako nam je objasnio pukovnik Vukasović cilj srpskog napada bio je ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve na koju su jurišali i sa istočne strane napadima na stolački i neumski kraj, te zaokružiti svoj plijen u BiH i istodobno izbiti na Vaganj i pod topničko-raketnu kontrolu staviti Split i Sinjsku krajinu.Napad JNA išao je na dva pravca, cestom Glamoč – Livno na Korićinu i iz polja od sela Dolac prema Strmici. Napad je vodio pukovnik Lisica, koji je prije toga vodio napad na Kupres i kuprešku visoravan gdje je srpska vojska stekla bitnu stratešku prednost osvajanjem tog područja koje je HVO vratio u hrvatske ruke dvije godine kasnije.

Ostvarenje tog plana – spajanja srpskih snaga na Neretvi s obje obale – dovelo bi u vrlo teški položaj sve Hrvate u Hercegovini, srednjoj Bosni, kao i Dalmaciji. Dubrovnik bi bio doveden u praktički bezizlazan položaj.   Na samom sektoru Korićina napad su odbili pripadnici SHUB-a (svehrvatska udarna bojna), 4. gardijske brigade “Pauci” , skupina HOS-ovaca iz Dalmacije te ostali branitelji koji su bili na raspolaganju zapovjedništvu. U obrani tog važnog strateškog mjesta poginuli su mnogi Hrvatski branitelji. Sljedećih dana u redovnom izviđanju upavši u neprijateljsku zasjedu poginuo je i naš kolega, suborac i hepovac , pripadnik 4.gardijske brigade Pauci,  Dražen Bogdanović. Iz tog razloga na inicijativu UHB-HEP-a ROJH postavljena je i blagoslovljena spomen ploča našem Draženu kod križa na spomen obilježju Korićina. Ploču je otkrio brat pokojnog Dražena skupa sa ratnim zapovjednikom 4.gardijske brigade pukovnikom Markom Vukasovićom , a mjesni župnik ju je blagoslovio.  Svečanom događaju prisustvovalo je 50-ak članova UHB-HEP.a sa predsjednikom Ivicom Brakusom , obitelj, veterani 1.bojne Livno sektor Korićina, ratni zapovjednik i suborci pokojnog Dražena. Nakon polaganja cvijeća i paljenja svijeća svih izaslanstava  posjetili smo spomen sobu poginulim braniteljima sa tog područja.  Ugodno druženje je nastavljeno uz okrjepu  sa braniteljima Livna gdje su nam pričali o tim teškim vremenima. Puni ponosa i doživljaja u popodnevnim satima rastali smo se sa našim domaćinima i krenuli kući. Velika hvala svima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga izleta i druženja , a posebno braniteljima Livanjske brigade Petar Krešimir 1.bojne sektora Korićina. među njima i našim članovima Marinu Brčiću i Krezi.

Dana 15.04.2026.g. na datum pogibije Dražena Bogdanovića okupili su se članovi UHB-HEP sa predsjednikom Ivicom Brakusom, predsjednikom  Regionalnog odbora za južnu Hrvatsku Zvonom Morićem, predsjednikom podružnice HE na Cetini-Omiš Denisom Bajajom , predsjednikom podružnice  HE Dubrovnik Zoranom Milivojevićem, predsjednikom podružnice Elektrodalmacija 2, Nikolom Rakićem, glasnogovornikom udruge  Nikom Prokuricom, Draženove radne kolege  i suborci iz 4. gardijske brigade te su zajedno sa obitelji pok. Dražena položili vijence i zapalili svijeće kod spomen obilježja u krugu HE Zakučac, zatim kod spomen obilježja u rodnom mjestu Seocima i na mjesnom groblju gdje je Dražen pokopan. 

Neka mu je vječna slava i hvala !