15.studenog 1991. u zaoseoku Kostrići pored Hrvatske Kostajnice pripadnici srpskih milicija s Banovine, regrutirani iz domicilnog srpskog življa, ubili su sve preostale stanovnike hrvate.  Činjenica da su najmlađe žrtve bila djeca od 2 i 4 godine, a najstarija žrtva starac od 93 godine, dovoljno govori o težini zločina. Ubijeno je 16 civila iz sela iz kojeg su već ranije etnički očišćeni hrvati.  Nakon zločina u selu nije ostao nitko živ, selo je ostalo pusto, opljačkano i zapaljeno.

Stevan Borojević Ćuk dao je iskaz vlastima tzv. SAO Krajine, u kojem govori da je zajedno s „jednim borcem Medićem i jednim dobrovoljcem srbijancem“, dobio naredbu o „čišćenju“ sela Kostrića.

Navodi da su u selu već naišli na srpske borce, od kojih mu je jedan rekao da se u jednoj kući nalazi jedna mlađa žena s dvoje djece i dvije starije osobe, nakon čega su se skupili kod te kuće, a ulaskom u kuću je vidio da čitava obitelj uplašena sjedi na krevetu, dok se mlađa žena tresla i plakala uz dvoje djece od 2 i 4 godine. Navodi da je tek sutradan saznao da je cijela obitelj pobijena.

Suprug ubijene žene i otac pobijenih dječaka koji je tog dana izbivao iz sela, u posve “mrtvom” selu, pronašao je ubijenu svoju obitelj, no tada su ubili i njega.

Stravična je činjenica, stravična kao i ovaj zločin da se Kostrići i danas prešućuju i da nitko za njega nije odgovarao, iako su ga i sami Srbi osudili.