U utorak, 25. 04. 2017. nakon duge i teške bolesti umro je Veljko Bušac, naš kolega i prijatelj, član Udruge hrvatskih branitelja HEP 1990.-1995. Veljko je bio djelatnik Elektre Šibenik i radio je na radnom mjestu vozača u Odjelu transporta neprekidno od 06.03.1972.

Kao brojni Hepovci i Veljko je dragovoljno pristupio Zboru narodne garde u kolovozu 1991. godine u obrani Šibenika, grada u kojem je živio i radio. Krajem 1991. Postaje pripadnik 113. Brigade HV poznatije kao „113. šibenska“ i ostaje u postrojbi do 31.07.1992. kada se po radnoj obvezi vraća na svoje radno mjesto u Elektri. Sudionik je vojno redarstvene akcije „Oluja“.

Veljko Bušac je jedan od utemeljitelja Udruge hrvatskih branitelja HEP 1990.-1995., ogranka „Elektra Šibenik“, aktivni član od prvih dana rada Udruge. U prošlom sazivu obnašao je dužnost predsjednika podružnice „Elektra Šibenik“. Bio je izuzetno aktivan u radu svog ogranka i podružnice, u organizaciji raznih aktivnosti Udruge, nesebičnom pomaganju potrebitim članovima Udruge i kolegama. Brojni članovi Udruge diljem „Lijepe naše“ pamtit će njegovu pismu koju bi znao zapjevati u društvu svojih branitelja i kolega, spontano i iskreno, a opet s istim žarom i lakoćom kako je pjevao sa svojom „Maslinom“.

Veljko je bio član klape „Maslina“ od samog početka rada klape 1987. uvijek kao prvi tenor, često i kao solist u zahtjevnim rolama prvog tenora. Svi koji vole klapsku pjesmu znali su prepoznati prekrasnu i neponovljivu boju Veljkovog lirskog tenora, poznatu klapsku tercu bez koje klapa Maslina ne bi zvučala onako moćno i veličanstveno, posebno u pjesmama koje su proslavile klapu Maslinu: „Ostala si ista“, „Ludo more“, „Maslina je neobrana“ i prije svih „Da te mogu pismom zvati“ koja je zasluženo proglašena najpopularnijom i najizvođenijom klapskom pjesmom svih vremena.

Hvala mu za sva nezaboravna druženja, osmijeh, iskrenost, toplu riječ, njegove nezaboravne, šaljive priče iz svakodnevnog života.

Adio prijatelju i neka ti bude onako kako smo svi skupa zapivali na oproštaju:

„Mirno spavaj ružo moja, mirno spavaj cvite moj, blago oku, blago luni s neba, blago onom ko te lipo gleda“.